Ispod Balkana na dubini od 1 kilometra pronađen podzemni "jacuzzi" - najveći prirodni protok H2 ikada zabilježen

Međunarodni tim naučnika identifikovao je, duboko u rudniku hromita Bulqize u Albaniji, tok prirodnog vodonika koji izlazi iz podzemnog bazena dubokog oko 1.000 metara.

Fenomen je opisan u studiji objavljenoj u časopisu Science i privlači pažnju istraživača jer se gas pojavljuje u velikoj zapremini, sa približnim sastavom od 84% vodonika, pored metana i azota u manjim omjerima.

Komercijalna eksploatacija

U rudničkim galerijama, plin se diže kroz vodu u stalnim mjehurićima, formirajući neku vrstu "podzemnog jacuzzija" u drenažnom bazenu.

Prema Univerzitetu Grenoble Alpes, jednoj od institucija uključenih u studiju, ova manifestacija zauzima površinu od 30 kvadratnih metara i oslobađa gotovo čisti plin iz tačaka koje se nalaze u najdubljim područjima operacije, prenosi National Geographic.

Nalaz trenutno ne predstavlja izvor energije spreman za komercijalnu eksploataciju.

Ipak, otkriće je navelo naučnike da prošire analizu mogućnosti postojanja prirodnih rezervoara vodonika u geološkim formacijama koje do nedavno nisu bile među glavnim ciljevima energetske industrije, piše ScienceAdviser.

Prirodni vodonik

Rudnik Bulqize se nalazi u regiji poznatoj po nalazištima hromita, minerala povezanog s hromom.

Prema originalnom izvještaju o studiji i naučnim izvještajima o otkriću, lokacija je već zabilježila epizode zapaljivog plina od 1992. godine i eksplozije u narednim godinama, uključujući 2011., 2017. i 2023. godinu.

Tokom istrage, istraživači su analizirali plin koji izlazi iz podzemnog bazena i drugih tačaka u rudniku.

Mjerenja su pokazala da bazen ispušta 11 tona vodika godišnje, što je ekvivalentno približno 34 kilograma dnevno.

Kada se dodaju ostali tokovi uočeni u bunaru i galeriji, minimalna stopa emisije u rudniku dostiže 200 tona vodonika godišnje.

Univerzitet Grenoble Alpes je ovu količinu opisao kao najveći prirodni protok H2 ikada zabilježen do objavljivanja studije.

Formulacija zahtijeva preciznost: podaci se odnose na izmjereni protok plina, a ne na potvrdu da se radi o najvećem prirodnom ležištu vodika na planeti.

Procjena za rezervoar ispod rudnika kreće se od 5.000 do 50.000 tona.

Međutim, sami istraživači ovaj broj tretiraju kao projekciju zasnovanu na posmatranjima, mjerenjima i simulacijama, a ne kao direktno mjerenje ukupnog dostupnog volumena pod zemljom.

U naučnom članku, autori navode da studija otkriva „visoku stopu emisije gotovo čistog geološkog H2“ i sugerišu potencijal za novi primarni izvor energije.

Izjava ukazuje na naučni interes koji okružuje slučaj, ali i ocrtava trenutnu fazu istraživanja, usmjerenu na geološku karakterizaciju fenomena.

Zašto je prirodni vodonik ušao u fokus nauke

Vodonik se proučava kao energetska alternativa jer se može koristiti kao gorivo bez oslobađanja ugljičnog dioksida prilikom sagorijevanja.

Međutim, danas značajan dio vodika koji se koristi u industriji proizvodi se procesima povezanim s prirodnim plinom, uz potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova.

U tom kontekstu, istraživači i kompanije u energetskom sektoru su počeli detaljnije istraživati ​​takozvani geološki vodonik .

Prirodno se formira pod zemljom, u reakcijama između vode i minerala bogatih željezom, a može se akumulirati u određenim geološkim strukturama.

Decenijama se u naučnoj literaturi ponavljalo mišljenje da su velike prirodne akumulacije vodonika malo vjerojatne.

Objašnjenje leži u visokoj reaktivnosti plina i lakoći s kojom može proći kroz pukotine i pore u stijenama.

Slučaj Bulqize je počeo da se analizira upravo zato što okuplja neobične uslove za posmatranje.

Čini se da je rudnik presreo duboki sistem povezan sa zonom rasjeda, što je omogućilo da akumulirani gas izlazi kroz specifične tačke unutar galerija otvorenih rudarskim radom.

Bulkize ofiolit bi mogao objasniti mjehuriće vodika

Jedan od centralnih elemenata istraživanja je geologija regije.

Rudnik se nalazi u takozvanom ofiolitu Bulqize, formaciji sastavljenoj od stijena povezanih s okeanskom korom i Zemljinim plaštom koje su tektonskim procesima pomjerene u kontinentalna područja.

Ove stijene su važne za studiju jer mogu generisati vodik kada minerali bogati željezom reagiraju s vodom.

Ovaj proces je već povezan s alkalnim izvorima i prirodnim emisijama H2 u različitim geološkim okruženjima širom svijeta.

Za autore studije, otkriće ukazuje na to da ofioliti mogu funkcionisati ne samo kao stijene koje generišu vodik, već i kao strukture sposobne za smještaj rezervoara bogatih ovim plinom.

Hipoteza proširuje naučni interes za regije sa sličnim formacijama, iako ne dozvoljava zaključak da svaki ofiolit sadrži iskoristive količine.

Univerzitet Grenoble Alpes istakao je da su ove formacije opsežne i rasprostranjene u različitim dijelovima planete.

Institucija je također naglasila da je i dalje potrebno istražiti, od slučaja do slučaja, da li se slični geološki sistemi mogu koristiti sigurno, ekonomično i sa malim utjecajem na okoliš.

Rezervoar vodonika ispod Evrope

Otkriće u Albaniji privuklo je pažnju jer je spojilo tri relevantna faktora za istraživanje: visoku koncentraciju vodika, mjerljiv prirodni tok i direktan pristup dubokim galerijama.

Rudnik je omogućio naučnicima da posmatraju kako gas curi kroz bazen i kroz podzemne strukture koje su već otvorene rudarskim aktivnostima.

Ovo stanje pretvara Bulqize u istraživačko područje za još uvijek mlado područje energetske geologije.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad